PRIJAVA REGISTRACIJA KOŠARICA
NASLOVNICA
KATALOG
BLOG
BRAND
KONTAKT
BLACK TARA I RAZGLEDNICA S ISLANDA
Objavljeno: utorak, 12. srpanj, 2016.
Kako je Black Tara postala dijelom ove priče, ovog prekrasnog putovanja?

Njena je vlasnica napunila džepić u unutrašnjosti torbe kartama za Island za sebe i svoje drage, gurnula u nju putovnice s još nekoliko važnih stvarčica.... i Hermanica je krenula avionom do Berlina. Srdačno berlinsko sunce utisnulo je poljubac dobrodošlice na njezin poklopac pred Brandenburškim vratima.
Onda ponovo avion, noćni dolazak u Reykjavik, odmor....

Počinju obilasci: nižu se sličice s fascinantnim islandskim motivima: krajolici pokriveni intenzivno zelenim, sočnim livadama , rijeke, silni vodopadi, druželjubivi mali islandski konjići, polja lave, crne pustinje ili snježni pokrovi, glečer s putujućim ledenim santama, tuljani koji se lijeno odmaraju uz vodu...

Island je zemlja velikih krajnosti, zemlja vatre i leda, gejzira i slapova, zelenog i crnog,hladnih mjesta i onih obraslih ljubičastim cvjetovima vučike .... Simpatičan gradić Arnarstapi podno pritajenog vulkana Snaefellsjokull-a kojeg je Jules Verne odabrao kao polazište na nevjerojatno putovanje u svom romanu „Put u središte zemlje“, strašan rigač lave Eyjafjallajokull koji je uzdrmao svijet 2010. i kućice na osami kao izgubljene u širokim prostorima, mnoge sasvim stopljene s netaknutom prirodom ... Posve različiti tipovi obala, od onih sa zlatnim pijeskom, vulkanskih s crnim pijeskom do grubih, stjenovitih, uz polja lave pokrivena debelom, mekanom mahovinom. Hodalo se iza pomalo „vilinskog“ slapa Seljalandsfoss, penjalo uz moćan kanjon Fjadrargljufur, sjedilo na bazaltnim stjenama nalik stupovima, grickala se sušena riba na odmorištu s najljepšim pogledom na svijetu, skitalo kroz drevno vikinško selo u Stokksnes- u, prepričavala se legenda o tri trola koja su vukla brod prema obali, ali su se na danjem svjetlu pretvorila u kamen na mjestu gdje su danas stijene Reynisdrangar, a u gostoljubivom, živopisnom Reykjaviku divilo se božanstvenoj koncertnoj dvorani Harpa ( i ne samo njoj!)... Šetalo se, razgledavao se ovaj divan grad pa i zaboravilo često na vrijeme jer je dnevno svjetlo bilo neumorno ( zar je moguće da su već 23 sata?!)...



Black Tara

Na leđima svoje vlasnice Black Tara je svjedočila impozantnom ledenjaku koji izaziva strahopoštovanje, pogotovo kad s njega dopre zvuk pucanja leda i odvajaju se gromade koje struje nose prema otvorenom oceanu. Samo se dio zadrži na crnom pijesku lagune. Crnu plažu Djupalossandur naši su putnici vidjeli kao novi Mordor, doživjeli je kao spoj stvarnosti i mistike. Black Tara kao da je, na neki neobičan način, bila dijelom te mistike jer čak bi i rođeni Islanđanin, zagledavši se pažljivije u njezin poklopac i pokušavši pročitati tekst na njemu, bio iznenađen jezikom kojim je on napisan. Osim onog koji zna da su to stihovi Sigur Ros-a pisani „vilinskim“ jezikom, nekom mješavinom pravog i izmišljenog islandskog. Kao stvoreno za ovaj tajanstveni kutak Zemlje, tu i sada, na Djupalossanduru gdje se sve čini da je dio, zapravo, nekog drugog svijeta. Na poleđini knjige S. Sigurjonsson: „Planet Iceland“ riječi su Alberta Camusa: „In the midst of winter, I finally learned that there was in me an invincible summer.“ To dobro opisuje ovu zemlju i njezine stanovnike.

Na povratku, Black Tara puna malih vulkanskih kamenčića i crnog pijeska „za uspomenu“, veselo je nosila u sebi još jedan album Sigur Rosa „Takk“. I love you, Iceland! I will be back!
STARIJI POSTOVI
utorak, 11. travanj, 2017.
ponedjeljak, 17. listopad, 2016.
srijeda, 15. lipanj, 2016.
utorak, 31. svibanj, 2016.
PRATITE NAS NA
DRUŠTVENIM MREŽAMA